Mislim da je najveća i najbolja stvar koju deci možemo dati – samopouzdanje.
Ništa drugo (ni izgled ni obrazovanje ni vrednosti) ne može im pomoći TOLIKO koliko sigurnost u sebe i svoj sud i u najgorim situacijama u životu.
Znam mnogo odraslih koji ne smeju i ne mogu da se usprotive većini i da se zauzmu za sebe kad treba, a kasnije, kad dođu kući ide ono kao u vicu kad zec ogledalu govori, nakon par popijenih pića: “Šta ko je rekao – JA sam rekao !!”.
Mnogi od vas će znati na šta mislim – kakvi treba da budete da biste rekli da nećete da probate nešto a svi ostali u društvu hoće? Psihoaktivne supstance će začas “nadomestiti” ono što roditelji ne daju – zavisnici se regrutuju iz redova nedovoljno voljene i u svoj sud nesigurne dece…
Ali, kako to uraditi?
Čuli ste verovatno da su pohvale čudesno sredstvo postizanja dobrih stanja i kod odraslih i kod dece.
E, to.
To je važno, pri čemu treba imati u vidu jedan detalj: kad hvalite, navedite konkretno zašto je pohvala (“…odlično si napisao/la ovaj sastav” a ne: “…ti si mamin genije”). Ako su pohvale uopštene, mali genije će prestati da ih uzima za ozbiljno i ništa niste uradili.
Kad dete uspe u nečemu u šta je uložilo neki trud, pohvala treba da stigne i tada ono ima osećaj postignuća i treba da bude pohvaljeno kako bi i drugi put uradilo isto.
Pohvala za dobar rad ima mnogo više efekta nego kritika za loš – i ovo je najvažnija stvar koju je, znam iz sopstvenog iskustva, teško sprovesti u delo, ali deluje !!!
Juče sam zamolila Luku da uzme džoger kojim se lako briše pod i obriše njime dnevnu sobu – malčice mi je trebalo samokontrole da NE kažem na koliko mesta je preskočio da očisti i samo sam rekla kako on meni puno pomaže u kući i koliko sam srećna zbog toga – ostatak dana je radio sve što se do njega tražilo, “na krilima” te pohvale.
Prvo, bila sam ponosna na SEBE što sam uspela da ga samo pohvalim za dobro, i da ne spomenem mane njegovog malog projekta džogiranja. Drugo – on je bio srećan i sasvim sigurno će i drugi put uzeti da počisti, i svaki put će biti sve bolje. Dobar je bio taj osećaj da učim s njim i da smo oboje sve bolji…
Win-win situacija ? Definitivno.
A kažu da još više efekta ima pohvala iz druge ruke, kada nekoga citiramo, ili kada sebe citiramo, na primer: “Rekao mi je…da si sjajno ….” ili “Pričala sam …kako si sjajno počistio sobu”.
Sve ovo možemo primeniti i kod nas odraslih, uvek i bez izuzetka. I učinićemo da se druga osoba oseća posebno i dobro u našem društvu, što često želimo a ne znamo kako…