Ni na šta. Nije me bilo dugo, najduže otkako sam počela da pišem ovaj blog. Ne mogu da verujem ali ja sam bolesna već petnaest dana i tek od juče sam nešto bolje. Nos curi, grlo natečeno, a laboratorijski nalazi – savršenstvo jedno ! Da dišem ne mogu,da spavam ne mogu iz istog razloga, da vežbam jogu ne mogu (disanje isključivo na nos), na poslu tek ne funkcionišem jer sam neispavana a treba osam sati gledati u računar…
Ma šta da kažem – da mislim ne mogu, a ne što drugo.
Shvatim ja da je đavo odneo šalu – kad lekar kaže da ne zna šta vam je onda treba da znate da ste se upravo “desili sami sebi”, tj. da ste sami sebi zapržili čorbicu.
Pošto su moji simptomi okarakterisani kao alergija, a ja žena koja živi u komšiluku polja ambrozije, sa dva psa i bez ikakvog opterećenja dezinfekcijom, peglanjem i čišćenjem stvari više nego što je neophodno – shvatih da je moj mozak iazazvao frku i krenem da istražujem šta se zna o uzroku alergija.
Imajuči u vidu da je moja teorija o tome da je većina bolesti izazvana našim emocijama, ili neprepoznavanjem istih – shvatim da imam konflikt i frku u vezi nečega.
A alergija je, kažu, reakcija organizma na nešto što ne prihvatamo…Desi se neka trauma i organizam poveže s tom traumom neku supstancu na koju reaguje. I nikada se nećete, kažu, rešiti alergije, ako ne dođete do tog početnog događaja. Dobro je što znam kako da “dođem tamo”, imam sreće…
Jer, ovo moje bolesno stanje potpuno se poklopilo sa jednom mojom odlukom.
Meni je skroz žao što sad ne mogu da napišem kojom tačno, ali naše privatne stvari su naše samo u meri u kojoj u njima nema i drugih ljudi. Ako ih ima, nemamo pravo da pišemo svašta samo zato što imamo blog a neko drugi nema i neće nikad imati.
Mislim, blog je neka forma egzibicionizma, je l’ da (to su oni što se skidaju po parkovima, da prevedem, da vam uštedim vreme) ???