Po Toniju Robinsu, imamo 6 važnih potreba čije zadovoljenje utiče na naše ponašanje i odluke koje donosimo u životu, i to :
- Izvesnost -potreba da znamo da je nešto tu gde jeste, i da se tome možemo vratiti kad god želimo,
- Raznovrsnost – kad bismo imali samo ono što je izvesno i sigurno vrlo brzo bismo umrli od dosade pa tu dolazi do izražaja i potreba za nečim drugim i drugačijim – svi volimo prijatna iznenađenja, neprijatna zovemo “problemima”,
- Značaj – potreba da znamo da smo važni – da je to što jesmo i što radimo važno, da sebe cenimo i da nas drugi cene,
- Povezanost – potreba da volimo i da nas vole – nepotrebno dalje objašnjavati,
- Rast – potreba da pred sebe postavljamo izazove i da napredujemo tako što ćemo biti bolja osoba, da stalno znamo/budemo/možemo više nego što smo znali/bili/mogli juče;
- Doprinos – misli se na doprinos nečemu većem od nas samih – mnogo radosti donosi radost koju smo doneli drugima u život i “trag” koji naš život ostavi u nečijem tuđem je razlog što “smo tu”. Ja tako mislim, to je ono u šta verujem – verujem da sam u nečijem životu u tom momentu s razlogom i da je taj neko u mom životu u tom momentu s razlogom. Bez obzira na “ulogu” te osobe odnosno okruženje – da li su to naši emotivni partneri, kolege, porodica, poznanici…Potpuno je svejedno – ljudi su ljudi.
E, sad, prve četiri potrebe sa ove liste SVI zadovolje, pri čemu je to koja je kome koliko važna – tj. njihov redosled – ono što nas razlikuje kao ljude međusobno, kao što nas veoma razlikuju načini i “sredstva” koje pri tom koristimo.
Odluke koje donosimo direktan su rezultat ispunjenja ovih potreba, a odluke nam, kao što svi znamo oblikuju život u ono što on jeste (istorija sveta sazdana je upravo na pojedinačnim odlukama, za slučaj da još niste shvatili koliko je ovo važno, moliću lepo).
Na primer, potreba da budemo važni se definitivno najlakše i najbrže zadovoljava nasiljem – zato je ono “tu” uvek bilo i biće. Neko, opet, da bi bio važan, kupuje skupe stvari koje su statusni simbol. Što nije nimalo loše, da se razumemo, ukoliko zbog toga ne trpe osnovne potrebe porodice, na primer…A neko toliko želi da pomogne drugima da zanemari sopstveno dobro, i slično.
Korisno je pogledati ovu listu i poređati ih redom kojim su nama važne, svako za sebe – i pa onda razmisliti kako sebi “pribavljamo” to što nam je potrebno. I ako imamo sukobe sa nekim, korisno je znati da taj neko ima drugačije poređane ove potrebe i potpuno drugačiji način na koji stiže do njihovog zadovoljenja (tu dolaze do izražaja znanja koja imamo, veštine i sve ono što zbirno volimo da zovemo “sposobnostima”).
Peta i šeta potreba su duhovne potrebe, neće nužno baš svako “stići” do njih na svom životnom putu. I to je u redu.
Vidite, ljudi su kompleksna bića, i rešavati odnose i situacije podrazumevajući da “znamo” zašto neko nešto radi, i sebe i svoje postavljati kao merilo tuđih postupaka je pouzdan put u loše odose i nezadovoljstvo sobom i drugima