Šta je to uverenje ?
Uverenje je kada smo uvereni da je nešto tako kako jeste.
Odakle nam?
Iz iskustva, iz porodice, iz okruženja.
Kakva mogu biti?
- Korisna (npr. – ne moramo znati kako nešto radi da bismo to koristili, neuspeh je samo ishod neke situacije, sve ima svoju svrhu i razlog, jedini način da dobijem nešto bolje je da budem zahvalan za ovo što već imam, moje zdravlje zavisi od mog načina razmišljanja, dovoljno je da jedna strana u komunikaciji promeni nešto i čitava komunikacija se menja i sl.)
- Nekorisna (Promaja ubija ili dovodi do niza bolesti, ja sam glup(a), pokazivanje slabosti je loše, nema svrhe pokušavati – uvek se isto završi, i sl.) A tu je i primer legendarnih nekorisnih uverenja a koje, kao i prethodno nabrojane, verovatno i ne znate da imate: drugi bolje vide kakav sam nego ja sam, znam ja šta drugi misle o meni i sl.
Simptomi ovih poslednjih nekorisnih uverenja su nisko samopouzdanje, nemanje poverenja u sopstveni sud – ako se tuđe mišljenje kosi s vašim prvo pomislite da vi grešite, strah od javnog nastupa, strah od iznošenja svog mišljenja uopšte…Uverenje je kao hipnoza ili san – dok traje, za vas je to jedina realnost koja postoji.
Terapija – razgradnja uverenja. Dovoljno je da smo ih svesni, da znamo, i onda za kratko vreme više nemaju moć, jer smo se “probudili”. U nekim slučajevima nam može biti potrebna pomoć nekoga ko zna kako da ih “izvučemo na površinu” da bismo ih postali svesni, i možda par efektnih tehnika kojima se mogu promeniti ona baš “uporna”.
Zašto je to uopšte važno?
Jer postupamo onako kako nam uverenja diktiraju, u svakom trenutku svog života. Svaka, pa i najmanja odluka, ima za svoju osnovu neko uverenje, ona izdaju “neposredne komande” nervnom sistemu. Može se reći da je dovoljno NEMATI loša uverenja da bismo bili uspešni.
I zato – svesnost o postojanju i važnosti uverenja je alfa i omega promene bilo čega. Sve drugo su priče.